BOOLNICA BLOG

To nije moj Zagreb...

To nije moj Zagreb u kojem auti lete u zrak..

To nije moj Zagreb u kojem se ljudi boje za svoj život...

To nije moj Zagreb kojim vladaju seljačine i lopovi...

To nije moj Zagreb u kojem haraju maloljetne bande...

To nije moj Zagreb u kojem ne smiješ biti drugačiji ili imati svoje mišljenje

To nije moj Zagreb u kojem se navijačima Dinama zovu i proglašavaju divljačine i bolesnici

To nije moj Zagreb u kojem Dinamom vlada on....

To nije moj Zagreb u kojem umire rock 'n' roll....

To nije moj Zagreb u kojem se slušaju cajke i otvaraju samo lounge barovi..

To nije moj Zagreb u kojem gradonačelnik samo niže afere..

To nije moj Zagreb u kojem se sramiš reć kaj...

To nije moj Zagreb u kojem se bojiš pjevat Olivera ili Hladno pivo...

To nije moj Zagreb u kojem se na Ribnjaku i Opatovini moraš osvrtati oko sebe...

To nije moj Zagreb u kojem se ljudi premlaćuju i ubijaju na ulici...

To nije moj Zagreb koji je izgubio dušu...

To nije moj Zagreb koji nema svoj indetitet...



To nije moja Hrvatska za koju smo se borili...

To nije moja Hrvatska opljačkana, silovana i izmrcvarena...

To nije moja Hrvatska u kojoj je važnija vijest koje je dijete usvojila Angelina Jolie od toga kako žive ljudi...

To nije moja Hrvatska u kojoj su slavni glupani, lopovi, mafijaši, političari i Ante i Simonica...

To nije moja Hrvatska puna licemjerja i lopovštine...

To nije moja Hrvatska kojom vladaju ljudi koje ništa ne brine i koji ništa ne vide...

To nije moja Hrvatska u kojoj su svi domoljubi, a svi slušaju Cecu...




To nije moj Zagreb, to nije moja Hrvatska...


To nisam ja koji čekam cijeli dan da me nazoveš...

Tj. možda jesam

Želim da me nazoveš, želim da budemo zajedno, želim da se odlučiš....




The Beat Fleet: HEROYIX

U zemlji apsurda zakon je ka Burda Pa se po njemu kroji, sve po zakonu, samo izbroji I začepi pravu rupu, to je lako Kod nas bit snalažljiv je zajebat zakon Zajebat sve nas, ma nema problema Zakon je pun rupa poput goblena Pa vezi sliku, za rodbinu I kojeg priku Baci kost pasima šta nose palice Sitne ribe pune marice Dok pametne glavice biže priko granice a preplaćene guzice nas vode žedne priko vode dok ispravljaju netočne navode A na ulice su izašle curice Naše mlade snaše, u lov na nogometaše Ali im paše i druga mogućnost Sve dok je sigurnost i izvjesna budućnost I nabrekle lisnice, a nisu baš bistrice pa bi tile bit misice, i na modne pistice Jer to su nova iskustva koja otvaraju vrata Auta od faca velikog formata Ako nisu kriminalci onda su tatini sinovi, u glavama im plinovi, invalidi, sve šta vridi da im je roditelj Smisao života je ko ima bolji auto i mobitel. Svi Hrvatine, a svaki skače ka klokan čim čuje Cecu il neki hit od turbo folka Tu nema sriće, sve je gluma Ljubav odnosi bujica tekućih računa Sve do Crnog Mora, il još crnje I gore U Mrtvo more, tu nema života, samo svota Nema snova, samo lova Otrovnija od otrova, šporka od šporkih poslova A ekipa u kvartu pije pive, bez perspektive Izvukli su krive karte Krivo vrime, krivo misto, obećanja-blagosranja Al nema više vizionara Legionara, revolucionara, Bolest gora od SARSA, u ime svoga Boga Marsa Sve ih je tribalo u ludare, umobolnice Prije nego sjebaše bolnice i tvornice A ja bi samo tija radit, pošteno zaradit Imat nešto u banci, da me ne hrane starci Život je bijedan, al se ne dan Nisan gladan ni žedan, krpin se iz tjedna u tjedan I teško je nama šta bi tili bit ljudi Parimo nenormalni, ludi Al smo oni šta se bore I kad je najgore dio smo faune i flore, imamo ljubav i more to nam ne mogu otet, kod nas drugi vitar puše ne mogu se popet do nas sitne duše šta guše gustom maglom lošeg emotivnog naboja na plemenskom su stupnju razvoja ili oni šta dobro podmazanih analnih otvora voze linijom najmanjeg otpora i nema digniteta, i nema poštenja Očenaši i Zdravo Marije su cijena oproštenja i nema općeg dobra, samo vlastita torba i dupe kriminalci, a svi šute papci, suci, fratri, policajci jer su rođaci il u istoj stranci, ista banda a mi smo stranci u vlastitoj zemlji zbog ljudskoga šljama, a mi smo stranci u vlastitoj zemlji zbog ljudskog šljama, Lipa naša silovana! Heroji! Ne tribaju nam puške ni pištolji! Samo čisto srce i ničeg se ne boj!
a mi smo stranci u vlastitoj zemlji zbog ljudskog šljama

I tako bio ja s curom na Hladnom Pivu na Jarunu. Srećom Jarun mi je blizu pa nije bilo teško doć. Moram priznat da sam se veselio ovom koncertu otkad sam saznao za njega, nažalost u međuvremenu se osula ekipa, jedan frend zapeo u Maroku, drugi ostao doma zbog učenja pa smo se draga i ja zaputili sami i trebali smo se nać s jednim frendom s faksa i njegovom ekipom. Bilo je dosta zima, hvala bogu nije bilo kiše i moram priznat da mi je bilo zanimljivo vidit svu tu povorku ljudi koja je išla stazom uz Malo jezero prema mjestu događaja. Masa i masa ljudi, mladih i starih ( ovih istina manje ), dosta ih je bilo stalo na klupice i travu pokušavajući se dovest u pravo agregatno stanje za koncert, ali velika većina ih je polako hodala prema otoku hrvatske mladeži ( mislim da se tak zove ). Pred ulazom di su se trgale karte bila je još veća masa ljudi, tamo smo se uspjeli nać s onim frendom, malo popričat kad je počeo tutnjat vatromet što je bio znak da krenemo ( tek sam poslije saznao da je u pitanju bilo neko odbrojavanje ). Red je na prvi pogled bio ogroman, ali brzo smo ušli. Prvo što sam primjetio je bilo fakat puno puno ljudi, ko neki mali Woodstock je to izgledalo, bina je bila još daleko, a dečki iz Piva su već rokali. Nažalost odmah smo izgubili ekipu i odlučili si popit pivu, mislili smo brzo će to. Nisam imao sreće, jer su baš u tom trenu počeli svirat 'Pijan', meni najdažu stvar.

Nada da će piva brzo se brzo rasplinula. Prvo sam popizdio kad sam skužio da opet imaju politiku bonova s kojima dobiješ pivu. Nije mi jasno tj. pitam se ne bi li to išlo malo brže da za 15 kuna dobiješ pivo i mirna Bosna. No, dobro..
Pokupili smo bonove, ali smo to pivo čekali dobrih pol sata,možda i 45 minuta. Bila je užasna gužva, ljudi su se gurali, a ovi na štandu se nisu baš trgali, a bilo ih je i malo. Kad smo napokon dobili pivu pol koncerta je već prošlo, pa dok smo još obavili wc i našli neko kakvo takvo mjesto sve se već približavalo kraju. Uhvatio sam par dobrih stvari, dečki su fakat svirali jako dobro, ekipa je bila super, dost ih je znalo tekst, a pred nama su neki luđaci u potkošuljama pogali. Malo sam se i ja zaželio ubacit, al em zbog sjebanog ramena em zbog tog što sam bio s curom kojoj se to ne bi svidjelo odustao sam.

All in all to je izgledalo dosta dobro, ali moram priznat da mi je bolje bilo na Šalati i prije 4 godine u Domu sportiva, nekak je to bilo sve intimnije. Ovo je bio ipak puno veći prostor i puno više ljudi što je u biti dobro, no eto Šalata prošle godine je meni top.

Krivnju što nisam u potpunosti doživio koncert snose ljudi iz Zagrebačke pivovare koju su točenje piva organizirali za jedinicu. Samo 4, 5 šatora s pivom na 20 somova ljudi, to je smiješno. Bilo je bolje da su sa svake strane stavili duge šankove s dovoljno ljudi i dovoljno piva za sve. Ne znam je li bilo puno ljudi koji su primjetili probleme s pivom, ali ovi na našem štandu sigurno jesu.

Na kraju mi je sve to proletilo prebrzo i opet je bilo po onoj staroj, ak se previše veseliš nečemu obično se razočaraš. Nije da sam se razočarao, ali sam očekivao više. Nije to zbog Piva, oni su svoje odradili i ovim koncertom još jednom dokazali da su apsolutni br. 1 u Hrvatskoj, a možda i malo šire ( u regiji jelte ). Sjećam se kad sam nakon prošlog koncerta čitao po netu neke žalopojke nekih da su se oni kao prodali i da to nije isti bend koji je za 100 marona snimao s Knjazom spot za Buba švabe. Pa normalno da to nije isti bend, dečki su posatli stariji, razvili su se, evoluirali, a i dalje su top. Normalno da nemreju svirat isto i iste stvari kao i na početku.
Nisu se prodali, samo se snalaze u kapitalističkim vodama.

Vidio sam tamo i dost ljudi s malom djecom na ramenima i u krilu i to mi ne ide u glavu. Zašto mučiti djecu s tim, jer i puno je ljudi i bučno je. Možda ti roditelji žele naviknuti svoju djecu odmalena na Pivo.

Vidio sam i dost ljudi za koje ni u snu ne bi pomislio da slušaju Pivo, no eto sad kad su tak popularni ima i onih koji idu na njihove koncerte, jer su čuli da su popularni iako ne znaju ni 3 stvari, no nećemo sad o tim temama:)

Ne znam kako sam se odlučio pisati nakon toliko vremena. Vjerojatno ovaj post neće pročitati skoro nitko i vidim da skoro svi blogovi koje sam koliko toliko redovito čitao više ne postoje ili nisu osviježeni ohoho dugo kao i moj.

Možda sam počeo pisati još pod dojmom jučerašnje utakmice i činjenice kako je ona djelovala na mene. Bio sam utučen, utučen kao nikada do sada barem što se tiče nogometa. Nadigrali su nas, razbili, ali to je ipak repka koja nas je toliko puta oduševila do sada i možda nisam trebao biti baš tako utučen, hvatati se za glavu svaki put kad su Englezi u drugom dijelu napadali ( zato i nisam vidio 3 od 4 njihova ) gola. Možda nisam trebao sjediti s glavom među rukama u očaju i šutjeti kada je cijeli stadion ( u biti samo istok i sjever ) pjevao i navijao iako se vidjelo da našima baš ništa ne ide od ruke tj. noge. Možda sam bio tako utučen, jer me taj nogomet toliko nekad zaokupi ili sam si zapravo razmišljao kako moram prestati toliko biti zaokupljen glupostima, umjesto da se porbrinem za svoj život. Zapravo, bio je to miks svega. Jedva sam mogao išta reći, nije pomogao ni frend s kojim sam bio koji je odjednom počeo pričati kak su Englezi u biti bolji i da je to sve realno, da su naši jazavci itd. Pravi general poslije bitke, no zapravo je sve to bilo svejedno. Opet sam u 2 ujutro sjedio za kompom i čitao sve moguće izvještaje, čak i engleske stranice i kako se naslađuju ( ne svi ), opet sam to napravio i jutros iako sam noćas hodajući prema Trgu rekao sam sebi dosta je...

No, kad se sjetim samo koliko sam si to puta rekao onda je sve jasno. Koliko sam puta rekao baš me briga, a onda sve to analizirao u glavi i pitao se što ne valja zašto smo izgubili ovu ili onu utakmice, bilo da se radi o repki ili Dinamu, bilo o nogometu ili rukometu... Shvaćam da je i ta, mogu reći, opsesija nogometom, zapravo moj način bježanja od stvarnosti. Zbog nogometa pati i faks, pate i neki drugi moji interesi koje sam imao otprije i to me brine. Kad se tome doda da pišem i za jedan sportski portal pa stoga i moram pratiti taj nogomet, htio ne htio, ostajem na kraju priče dosta zbunjen. Jučer sam rekao da ću im reći bok i da više neću pisati, jer mi se toliko toga gadi u vezi kako funkcioniraju stvari tamo, a danas sam si opet preispitivao tu odluku.

Htio sam u ovom postu malo analizirati tekmu, a tako zapravo uskačem sam sebi u usta i opet pišem o tom nogometu. No, zapravo se tekma može povezati s nekim drugim stvarima. Čini mi se da je nama u Hrvatskoj ta repka zapravo ispušni ventil. Zemlja je u banani, sve smo rasprodali, u dugu smo, siromašni smo, kradu nas svi živi i neživi, vlast nam je odvratna i gadljiva i onda se svi toliko poveselimo kad nam repki ide. Zapravo u deliriju smo i onda ne shvaćamo neke stvari. Ne shvaćamo da nije sve tako sjajno kako se čini. Da smo, iako smo dobra momčad i igramo sjajan nogomet, iako nas sad i poštuju i pričaju o nama, i dalje u nekim stvarima mali. I dalje smo u suštini balkanska momčad koja nakon crvenog nestaje s terena, koja pada psihološki umjesto da nakon toga ( krađe? ) još jače zagrize. Dobro, možda to nije zbog Balkana, nego zbog činjenice da je to ipak razmjerno mlada momčad na čelu s mladim trenerom, ali to je to. Mediji su napumpali atmosferu, preuzeli smo dio engleskog bahatog stava, dočekali ih ko janjad za klanje, oni su okrenuli pilu naopaku, rekli da dolaze po remi i dogodilo se to što se dogodilo. Kao i da je Bilić imao nekakav loš preodsjećaj kad je spominjao finale Lige prvaka između Milana i Barcelone 1994. Barca je bila veliki favorit da bi na kraju bila pometena od Milana, na čijoj je klupi bio nitko drugi do Fabija Capella. Zato mi nikad ne smijemo biti favoriti protiv jakih momčadi. Ako stvarno i jesmo, kad to pokazuju rezultati, onda budimo blagi favoriti, ne pumpajmo atmosferu, ne očekujmo baš uvijek čuda od naše momčadi.

Bilić sada mora shvatiti da se neke male korekcije moraju napraviti. U velikoj je opasnosti da mu se dogodi što se dogodilo Ćiri nakon SP-a 1998., da nakon uspjeha padne. Ako ne bude ništa mijenjao, ako neki budu igrali prema zaslugama i simpatijama, to će se i dogoditi.. Hvala Bogu, ovo je samo jedna tekma, jedan poraz, istina bolan, ali ima još dosta bodova i nema potrebe za nekim velikim rezovima. Ali, za malim treba i to Bilić mora shvatiti. On je već sada napravio ime, ali Capello je za njega i dalje mačak i trebat će i njemu i momčadi rada da do kraja dokažu svoju kvalitetu. Od priča kako osvajamo SP sada smo u poziciji da nismo više favoriti nego se borimo za drugo mjesto s Ukrajinom.

No, da se vratim na početak posta. U neku ruku se i ja ponašam ko Hrvatska. Vidim da neke stvari ne idu, da su loše, da se moraju mijenjati, svjestan sam svega toga, ali malo toga mijenjam, a čim je neka dobra tekma ili našima krene totalno se upustim u to. Najgore je onda kad se dogodi onakav poraz, kad puno očekuješ onda je poraz i to još visoki još i gori i sliči snažnom udarcu u trbuh. Onda se opet zamislim nad svime i donesem velike odluke i onda ih opet zaboravim.

Vjernik sam, ne veliki, ali možda je ovo opet bio Božji znak da se malo skuliram. Možda je to bio znak svima nama, ali čini mi se da je meni definitivno bio. Kao i onda kada sam umjesto da sam učio igrao PES pa bi kompjuter crkao, a ja bi ga opet palio.



Svaki put kad bi bio razočaran zbog nogometa rekao bi: -A jebemti taj nogomet....

I tako...
Inače ne gledam Otvoreno ali neki dan sam gledao i bilo je nešto o aferama.. Rasprava je bila zanimljiva ( čitaj zabavna ) jer su u studiju bili Čačić, Đapić i Hebrang među ostalima a s njima je zabava zajamčena tj. zajamčeno je baljezganje gluposti na koje se dogro možeš nasmijati. Još je bio i onaj kakti socilog dosadni Lalić ili kak već i nekakav njonjo iz GONG-a..
I tako gledam ja i emisija je bila zanimljiva ali ne tako zanimljiva, u biti šokantna kao voditeljaica-Sanja Mikleušević..
Gledam dosta TV i vidio sam dosta loših voditelja al brate ovo je službeno daleko najgora koju sam vidio u životu. Mirjana Hrga je za nju doktor voditeljstva. Dotična Sanja je bezobrazna, upada gostima u facu i prekida ih dok govore, bahata je, nema pojma o vođenju takvog tipa emisija i što je najbolje nije ni previše bistra. Čačić je pričao nešto o tome kako novine teže uvijek za senzacijom pa je komentirao naslov-Pljačka u zgradi u kojoj Čačićev Conning radi stubište- i zgražao se nad tim. A koja je bila reakcija naše vrle voditeljice?
-Pa dobro, znamo svi da ste ponosno na svoj Conning.
WTF?!
Je li ta žena glupa ili je glupa?
Imala je još sličnih izleta i sa starcima sam umirao od smijeha i istovremeno se zgražao koliko ta žena loše vodi svoj posao. Onako stoji nasred studija i gleda mudro i samo čeka koju će glupost izvaliti..
Nije mi jasan kriterij po kojem biraju voditelje za Otvoreno jer su svi redom užasni. U biti kad vidiš ove ostale shvatiš da je Hloverka u biti bila sjajna i da bi je na HRT-u trebali moliti i kumiti da im se vrati.. Otvoreno vodi i Mislav Bago. E što reći za tog čovjeka. Kao prvo sama njegova pojava je ljigava i odaje dojam čovjeka koji je jako ljigav. Još ga se sjećam kad se javljao iz Sabora i on je bio kao neki stručnjak za Sabor.. Haha, haha.. I još jednom haha! Njegova stručnost se očitovala u tome da je samo pričao tko je što rekao ili nije ili predviđao tko bi što mogao reći. A dok je to sve govorio pravio se važan kao da je otkrio lijek za sve bolesti svijeta ili nešto..
Ali eto napredovao Mislav i sad je na otvorenom a kako vodi samo je manja i malo blaža verzija Sanje Mikleušević... Isto je bezobrazan i nema uopće osjećaja za voditi emisiju a i jako je pristran pa točno vidiš za koga navija. Sve bi to bilo dobro da on to koliko toliko simpatično radi ali ne.. Sve to on radi jako jadno.. Isto tako kao i Sanjica nije baš previše bistar ali isto ima gard kao da je pokupio svu pamet svijeta. Još se sjećam i onog mladog Štefanića koji isto kao da je učio kod Mislava ili nešto. Živi užas ali sad vodi neku emisijicu di je čak i ok.
Eto kad to čovjek vidi shvati da je Hloverka u biti neloša voditeljica koliko god istodobno bila simpatična.
Ali ode ona na Novu. Baš su mi zanimljivi ti voditeljski prijelazi. Kao u nogometu za milijunske iznose prelaze voditelji i to uglavnom sa HRT-a na Novu. I bome bacila se Nova u kupovinu.. Nisu to više otpaci sa HRT-a tipa Kopljar, Hrga i Gačićka ( e kad se nje sjetim ajooj ) nego pravi asevi.. Eto i Pervan im je došao i nadam se da će se on i Zuhra pomiriti jer ona Zuhrina emisija je živi užas..
Trude se na Novoj moram priznati iako su i dalje smiješni. Ne znam koji mi je voditeljski par na Dnevniku smiješniji.. Hrga i Kopljar ili ono drugo dvoje.. Hrga i Kopljar se trude ispast kao cool i duhoviti al u biti je duhovito koliko su oni smiješni i nikakvi. Da ne govorim o tome da Kopljar pušta fudbu ( ?! ). A ono drugo dvoje voditelja, kojima ne znam ime, su samo zbunjeni.
Za razliku od Nove na RTL-u sve po starome. Ostali su kakvi su bili i prije.. Loši, dosadni, sa starim serijama i filmovima i emisijama tipa 'Mijenjam ženu', ' Dadilja', 'Uredi mi vrt' ili 'Počeši me po leđima'. Onaj veseli čovjek sa svojim veselim najavama kao da sjedi na WC-u nas i dalje, sva sreća, oduševljava..
E a znate što se dogodilo kad je prije 10-ak dana završila zadnja epizoda Bračnih voda.. Aj pogodite!
Drugi dan je krenula ponovo ( po treći put ) prva epizoda, sve isponova. Ne znam da li oni misle da su ljudi glupi ili im je jednostavno tako lakše ali ne znam što bi rekao. Sve one serije ujutro su isponavljali po 4, 5 puta, jedino su od Dadilje ipak odustali ( valjda su kasetu izgubili ) ali su zato našli super novu i nikad viđenu igdje seriju-'Princ s Bel Aira'..

Vidim da su i Večernjakovi jurišnici krenuli. Rušili su Cicu pa Kužu, sad je na redu Červar.. Koji su to heroji, ti iz Večernjaka, posebno onaj Neven Cvijanović.. Odaje dojam čovjeka od kojeg bi svatko pobjegao, posebno jadni Lino Červar ili Josip Kuže. Prije bi rekao da su lešinari ali o tome drugom zgodom...

Uf previše sam škrabao,idem učit..

I tako, ispali smo... Sada se postavlja 1000 zašto i svi imaju neki odgovor. Čitam malo komentare po portalima i čudim se kakvih sve budala ima. Uvijek je tako, kad se pobjeđuje svi su heroji, naši su genijalci a Červar je kralj a kad se gubi svi pljuju.. Istina, ovaj put nisu svi pljuvali jer su naši rukometaši davno dobili povjerenje nacije kao istinski heroji ali i ovaj put je bilo onih koji su jako pametni i sve znaju. Tako su neki čuli da zapravo igrači određuju igru ( !! ), drugi tvrde da smo 'premekani' za današnji rukomet a treći koji su mi fakat najdraži tvrde da je to jer nema Smajlagića jer eto svi znaju da je u biti on bio trener a ne Červar. Červar je eto samo bio ukras i za davanje izjava..
Naravno da su to pizdarije...
Zašto smo izbubili? Kad pobijediš onda je super jer možeš čitati samo hvalospjeve po novinama no kad se izgubi moraš slušati i čitati tisuće analiza, jednu drukčiju od druge. Moj je problem kaj ja uvijek to čitam i sve me zanima a osobito nakon onakvog jučerašnjeg poraza kad nisam siguran što je bio pravi razlog..
Možda je to bio umor, možda smo trebali lakšim putem preko Islanda, možda je Červar izgubio konce...
Ima tu svega... Iako smo ovaj put imali široku klupu Metličića se i dalje nije štedjelo pa je čak igrao i cijele tekme koje nije trebao ( Koreja, Češka ).. Postavlja se pitanje zašto je ostavljen Buntić koji je jedina Perina zamjena al opet svi koji su ostali na popisu su trebali biti tamo. No ako ništa mogao je igrati ili Vuković ili Valčić.. Balića je dobro mijenjao Vuković koji je općenito mijenjao dosta pozicija. I krila su nam imala zamjene. Dakle umor ne bi trebao biti problem a i iz stručnog stožera su nas uvjeravali da su imali dobre pripreme..
Izvlačiti se na sustav natjecanja je glupost jer je sustav za sve isti.. Znali smo da igramo 10 tekmi i trebali smo se znati pripremiti.. Možda da smo se manje trošili di nismo trebali pa bi protiv Francuza bilo bolje.. Iako mi je drago da protiv Španjolaca nismo kalkulirali sad ispada da je bolje da jesmo tj. da je bolje da smo odmarali najbolje igrače kao što su svi radili.. U svjetskom rukometu je teško biti pošten jer se puno vara. To je najbolje osjetio Dominiković a i svi se zgražaju nad pristranim suđenjem za Nijemce. Oni su odlučili postati prvaci i sve će učiniti za to a onda u drugi plan pada rukomet i sport a u prvi muljanje..
Glupo se i vaditi na suce iako su pristrano sudili.. Francuzi su bili jednako grubi, možda i grublji ali smo mi imali više isključenja, čak i crveni...
No možda treba jednostavno reći da je to bilo jedan naš loš dan, nažalost baš kad nije trebao. Čini mi se da se i Červar malo izgubio.. Sad priča da ih je pokušavao izbaciti iz letargije. Očito neuspješno.. Kad ekipa igra loše zadatak je trenera da nešto iskemija.. Naši napadi su bili spori i predvidivi, puno se soliralo pa je tako Lac stalno isforsriano šutirao iako je vidio da ga Omeyer čita, isto i Pero, Ivano se mučio protiv odlične francuske obrane a krila nisu nikako dobivala lopte. To je nekaj kaj mi ne ide u glavu. Naši su vidjeli da kroz sredinu ne ide i opet su silili kroz tu sredinu bez malo improvizacije.. Kapa dolje Aliloviću koji će biti veliki golman..

Čini mi se da nema tu više one čarolije s kojom smo razarali 2003 na Svjetskom i na Olimpijadi i kao da se tijekom godinama ta čarolija gubi. Ona lakoća igranja, one kombinacije, nekako se sve to gubi. I dok protiv lošijih i u prvom dijelu natjecanja još to na nešto sliči, kad krene ispadanje i gadnije tekme padnemo i izgubimo. Ovaj put još i ranije nego prije. Pročitali su nas jači, znaju kako igramo a imam osjećaj da se premalo toga promijenilo u našoj igri zadnjih godina. Dobra smo ekipa ali ipak treba se i nekad prilagoditi protivnicima. I možda bi trebali prestati sami sebi tepati da smo najbolji jer to nažalost više nismo.. Treba tu malo osvježenja a nažalost mislim i na trenerskoj klupi. Nemam ništa protiv Červara ali mislim da se malo ispuhao.. Iako oni su svi klapa i tko zna kako bi to išlo bez njega...

Nije pošteno da nisam spomenuo Francuze koji su nas nadigrali.. Igrali su jebenu obranu protiv koje nismo znali kaj ćemo a Omeyer nas je opet unakazio. Čudno je da nakon godine dana i EP-a u Švici nismo ništa naučili i da nas je taj tip još jednom skoro sam uništio a on je očito pročitao naše iako istini za volju dosta smo šuteva Omeyera samo gađali iz očaja..

Sad se treba skupiti za četvrtak i tekmu protiv Španjolaca a onda svi doma i razmisliti koji se to ku.ac dogodio..

Eto i ja sam se izgubio u tim analizama a to je sve sad ki bi da bi filozofija... Problem je kaj sad ima godina dana do slijedećeg natjecanja i treba do tad napredovat i napraviti sve da se opet ne razočaramo. I trebamo si prestati brijati da smo najbolji. Sad nismo, tek trebamo opet to biti..

Kako me takve stvari mogu iživcirati i deprimirati istodobno. Prvo sam živčano gledao tekmu u bircu s frendom, pred kraj sam se hvatao za glavu i nisam gledao u nadi da će to našima donijeti sreću a poslije tekme sam se osjećao kao da me je netko tukao.. Fakat mi je bilo bed.. Odlučio sam odustati od brija da to sve ne shvaćam ozbiljno jer mi je jasno da će uvijek tako biti i da će mi uvijek biti bed kad naši gube..

Unatoč svemu oni su bili i ostat će moji heroji..
Samo se nadam opet negdje na najvišem mjestu postolja:)

I tako. Dugo me nije bilo a svašta se bome događalo. Pao sam GPP, jedan od 2 velika, 4 puta i tako završio u izvanrednima. Nije bilo tako dramatično no važnija je bila činjenica što sam samo produžio razdoblje bez ispita, napunio sam godinu dana. Znao sam da će jedna ovakva, gadna kriza doći al da će biti tako gadna nisam se nadao. No ipak sam u 12.-om dao Upravu i napokon prekinuo 'niz bez pobjede'. Sad učim ponovo GPP i izlazi mi na uši.
A nisam pisao jer nisam imao ideje a i nitko me ne čita.. :) I ovo će valjda čitat neš' sitno ljudi. Al reko' idem napisati nekaj sebi za gušt, nisam dugo. Jedna od novogodišnjih odluka je bila da budem malo kreativniji a ne samo da trulim nad knjigom. Jučer sam opet zabrazdio pa sam svoju kreativnost iskazao tražeći sve moguće pizdarije i patcheve za PES ( bože mili čega sve ima! ) al sam se uspio oduprijeti. To učenje je borba, samo borba sa samim sobom da učiš i da se odupreš guštima sa strane.
I dalje sam zaljubljen, ludo zaljubljen! DA!
Moja ljubav i ja smo jučer navršili 8 mjeseci otkad smo skupa i to je bilo prekrasnih 8 mjeseci, 8 mjeseci za pamćenje.. A kad se samo sjetim da mi se nije dalo na tulum na kojem sam na kraju nju upoznao. I dalje govorim da je moja odluka da odem u Plazu tog dana, 23.5. 2006., bila svakako jedna od najboljih u životu.
Eto i moja ljubav je počela pisati blog i baš je super prvi post:)
Ona je jako kreativna i lijepo piše i siguran sam da će to biti sjajan blog.
A u međuvremenu se još štošta događalo, među ostalim i u Dinamu.... Smijenjen je Kuže i bio sam bijesan, u biti i sad sam, al sam odlučio da ću manje pisati o Dinamu jer uvijek isto pišem i uvijek isto kažem.. No i sad ću reći-MAMIĆU CIGANE ODLAZI IZ SVETINJE!

No dobro...
Počelo je i Svjetsko u rukometu i naši su opet sjajni. Za naše rukometaše fakat mogu reći da su legende. Od onih prvih pobjeda u Portugalu prije 4 godine oni su moji idoli.. Jer nikad nas ne iznevjere, nikad nas ne izdaju i uvijek igraju sa 100 posto angažmana, uvijek izgaraju na terenu. Naši nogometaši, naša najpopularnija sportska ekipa, nisu uvijek takvi. Dapače, više je onih tekmi gdje su me iživcirali do boli i gdje su se više vukli terenom nego igrali.. Zato smo se i mučili uvijek sa kvalifikacijama. I nije uvijek bio problem u lošim izbornicima, problem je znao biti i pristup. Izuzetak su ipak Vatreni.
Sve se to nemre reći za rukometaše. Tako mi je drago vidjeti da su svi klapa, da si pružaju podršku, da uživaju igrati za Hrvatsku i kako su svi sretni kad zabiju gol i nabrijani. Kod njih nema ljenčarenja ili skrivanja, oni kad igraju igraju. Ovo prvenstvo smo konačno riješili pitanje klupe, tu su i alternative i to sjajne alternative koje odlično koriste svaku minutu-Vukić, Vuković, Zrnić, Valčić, Špoljarić.. Kaj je najbolje ima još igrača koji još nisu ni igrali a sjajni su-Duvnjak, Šprem, Buntić. Jedino nam vratari nisu baš nekaj i iznenadilo me kaj je Červar izostavio Loserta za drugi krug no valjda ga čuva za završnicu...
A prva sedmorka je i dalje tu.. Pero i dalje buši mreže, Laca se još malo čeka, Kaleb malo oscilira no bit će to ok, Džomba uredno zabija sedmerce a i još će se on pokazati, A Vori je do 5 min. prije kraja sa Danskom imao 100 posto šut!
A Ivano.. Koja je to legenda. Danci su probali jedno 3 obrane na njemu i svaki put bi našao put do gola. Ono kaj mi je najbolje kod njega je da svaki put kad je gusto ili gubimo on jednostavno uzme loptu i onako fakinski zabije gol, jako i to bez skok šuta. CAR!
I dalje je najbolji u svijetu, daleko najbolji...
Znači prva sedmorka još ne igra punim kapacitetom a pobjeđujemo! Tako i treba, nek se odmore za četvrtfinale a onda idemo do kraja!
Naši i kad izgube znaš da su dali sve od sebe.
Oni su moji idoli i mislim da su oni pokazatelj kakva bi nam trebala biti zemlja. Da svako radi svoj posao kak treba, bez muljaža i laži, bez skrivanja i uvijek čisto i uvijek fer.... Uz svog vođu Lina
A naša zemlja je umorna.. Umorna od problema, od svađa, od gnjida od političara, od vanjskog duga, od novca koji stalno nestaje, od ustaša i partizana, od Eurospke Unije.... Od svega..
Nekad je i meni dosta. Svaki put si kažem, pusti to, ne čitaj novine, ne gledaj vijesti i svaki put opet sve saznam i svaki put se iživciram..
Jer to je takva sila i masa svakakvih ružnih pizdarija u i oko zemlje da je to upravo užasavajuće... Istina, nekad se i novine trebaju prodat i vijesti gledat, nekad se nešto uveliča ali toliko je sve grozno da se i ne treba uveličati..
U biti čovjek samo treba prošetati gradom. Pa kad vidi neku seljačinu kak pljuje po podu, pa drugu kak sluša cajke iz svog bembaća kojeg je dobio od tatice, pa kad vidi sve te nedovršene zgradice i kućice na brzinu izgrađene, ili kako uništavaju već Cvjetni trg, ili išarane zgrade po centru ili jadne ljude koji kopaju po smeću ili furaju vrećetine pune plastičnih boca, sve to i još puno toga kad vidi sve mu je jasno...
Nažalost, mi smo jedna nesretna zemlja. I s obzirom kakvi nas ljudi vode nije ni čudo. Još da postoji neka kakva takva alternativa no i ona je ista. Svi su političari isti.. Nekad se pitam što se to dogodi čovjeku kad uđe u politiku, kako se jedan čovjek može pretvoriti u takvu gnjidu, u takvog mufljoza koji nema ni trunke osjećaja za puls naroda...
Neki dan gledam neku emisiju o Rijeci i fina neka emisija. Pa onaj Torjanac priča o Rijeci i kak se promijenila i tak to. Rijekom vlada velika SDP-ova koalicija i sad dolazi naša ministrica VP Kolinda ( koja mi je inače bila draga ) i brije da je HDZ-ova vlada učinila više za Rijeku...!
Pa je li to jadno ili je to jadno..? Tako rade svi političari.. Prvo, kad smo mislili da ćemo doživjeti promjene, su SDP-ovci za sve probleme koje nisu mogli riješiti krivili HDZ, pa je to HDZ radio sa SDP-om i tako unedogled. Kao mala djeca kad se svađaju čiji je tata jači...
Pa mili Bože zar se ne mogu svi složit, zaboravit te dječje spike i konačno počet puhati u isto jedro. Zar ne možemo pokrenuti ovu nesretnu zemlju koja već godinama čeka da se konačno izvuče iz blata u kojem se guši?! Zar ti brijači ne mogu zaboraviti svoje razlike i prestati optuživati jedni druge?!
Sve je to sranje, ljudi moji... I obični ljudi su zastranili, navikli da nikaj ne ide po propisu pa zašto bi oni bili pametniji.. Cijelu zemlju je uhvatila letargija i ravnodušnost i svi idu 'niz vodu'...
I ne znam kaj se mora dogodit da se nekaj promijeni. Možda neka katarza.. Možda da svi političari odjednom nestanu i odlete na Mars?
Ne znam..
No uvijek kad mi je teško pogledam samo tekmu naših rukometaša i lakše mi je jer kad vidim kak su nabrijani i kako frajerski i muški igraju osjećam se kao da sam tamo s njima.. Fala bogu ima tekma svaki dan:)
A i kakvi smo mi kad ih pratimo samo kad imaju prvenstva a prek godine nikako. Jer važnije je koju je novu rupu od Brazilca Mamić doveo od toga kak Lac igra u Flensburgu ili Pero u Ciduad Realu. U nogometu smo nula ( liga bar ) a u rukometu sila al svejedno si pričamo bajke o europoskom Dinamu...

Uf puno sam tog naškrabao.
Idem ja leć.....

I tako. Nisam uspio. Ne mogu reći da se nisam borio do kraja ali nedostajalo je i malo sreće a za većinu sranja koje mi se dogodilo sam sam kriv. Kad sam išao ispraviti što sam upropastio nisam uspio i što je tu je. Pao sam slavni gpp ali i upravu, upisujem izvanredno i to mi je dovoljna opomena za ubuduće. Vrlo jasan znak da neke stvari moram promijeniti, prvenstveno način i kvalitetu učenja.. Sad imam još 10-ak dana da si posložim sve u glavi i krenem iznova.. Ovaj tjedan nisam imao vremena za slaganje misli jer svaki dan moram u grad sređivati stvari oko burze i tih pizdarija ali uskoro će sve to biti napokon gotovo. Ako ništa svaki dan svratim i do faksa, trebam to ili ne, i vidim hrpu ljudi i sjetim se onih finih dana kad bi sjeo na kavu u Kavkaz i sreo cijelu masu kolega.. Falilo mi je to malo..
Ali zato smo pobijedili one bahate Engleze. Ne da mi se sad pisati o njihovim sranjima koja su pisali po novinama o nama. Svaki put kad dolaze je isto, tretiraju nas kao zadnju gamad a onda sve prođe ok i uvjere se da nismo toliko drukčiji od njih, dapače da smo u nekim stvarima i bolji, eto sada trenutno u nogometu. Nije bilo ni 'R' od rasizma, njihovi navijači su lijepo primljeni ali su morali nešto naći pa su tako našli primjedbu da je Policija bila prebrutalna. Naša murija zna biti divlja i seljačka ali to je ipak bilo previše od Engleza.. Vidio sam po gradu kakva je to ekipa i siguran sam da su prošli puno više od par udaraca pendrekom..
Boljeg načina za pobijediti Engleze nije bilo.. Odličnom igrom i još su si zabili autogol. Eh, ne bi bio u koži Robinsona jer će se onaj njegov gol prepričavati još dugo. A Gary Nevillu svaka čast! Ipak je on prvi Englez koji je zabio gol za Hrvatsku!
No šalu na stranu.. Vidi se velika promjena od one jadne Hrvatske u Njemačkoj. Vidi se da su Bilić, Asan, Jurčević, Mrmić i Robi dobro radili i da su predani poslu. Naši igraju zrelo i pametno i izgledaju moćno...
No mislim ipak da ne bi trebali pretjerivati sa hvalom da nam se to kasnije ne vrati u glavu. Ima još tu posla, kvalifikacije nisu gotove i ne treba još trubiti da smo se već plasirali na EP... No po tome smo ipak poznati, ili smo oduševljeni ili pljujem, kod nas očito nema sredine...
U svemu tome predvode novinari za koje sam siguran da će kod prvog poraza popljuvati Bilića kao nikoga. Bilića koji im je sada heroj. Lako za ostale ljude, navijače, narod.. Lako što oni misle i pričaju i lako za to što je kod njih isto uvijek ili gore ili dole i nikad trezveno. Novinari su ti koji stvaraju medijsku sliku u zemlji. Zato sam protiv ove pretjeran euforije..
Zato sam i protiv ovog križarskog rata koji se vodi protiv Josipa Kuže. Čitam u Večernjem kak mu poručuju da ne šizi i da se posveti nogometu..
Čemu ovi ljuti smajlići!
Zato jer je baš Večernji poveo boj i lov na Kužu već pri prvim problemima sa Arsenalom. Očito Kuže nekom smeta i Večernji se išao pozabaviti time da ga sruši. Baš je Večernji plasirao priču da je Kuže smijenjen prije nekih mjesec dana a nakon toga se povukao.. Onda se malo igrala i onda banda iz 24 sata ( tj. 'cijelo govno za 3 kune' ) koji su eto baš prigodno plasirali sliku Kuže iz kladionice snimljenu još u ljeto.. SRAMOTA!!!!
U cijeloj toj priči zapravo mislim da sve to vodi Mamić koji tu i tam plasira patku da se Kuži trese stolica, novine to plasiraju, Mamić opovrgne i tako on postane još veći a Kuže manji.. No to je jedini način na koji se Mamić može uzdignuti jer kad nastupi live na televiziji ili pošizi i vrijeđa ili ga netko otkrije do kraja kakva je seljačina i mafijaš ili i jedno i drugo.. Kod novinara mi se ne sviđa da su oni objeručke prihvatili tu Mamićevu igru.. Ako i nema Mamićeve krivice sve je to sramota.. Prvenstveno što se tiče Večernjaka koji već jako dugo želi skinuti Kužu i to ne skriva i još piše onakve bljuvotine.. Prvo te popljujemo, onda ti pošiziš ( što je ljudski ) a onda te mi popljujemo zato što šiziš. Čovjek se kladio, imao problema i neka ih sam riješi. Pustite ga na miru!
Istina je da je reza u Europi izostala. No je li Kuže isključivi krivac. Dio krivice snosi i on ali je li, realno, mogao ostvariti rezultat sa starom kramom tipa Agić, Cvitanović, Mamić ili sa Koštom koji je totalni mačak u vreći... Teško...
Zašto je Mamić dovodio takve igrače, zašto nije dovodio mlađe?
Javna je tajna da su svi Dinamovi igrači osim Etta i Ćorluke u Mamićevoj agenciji.. Ili su otprije ili uđu u nju kad dođu u Dinamo. Zar tako funkcionira ozbiljan klub.. Zar u ozbiljnom klubu nekakav izvršni dopredsjednik vuče sve konce i vlasnik je svih igrača i klub ovisi hoće li on popizditi ili ne?!
Teško i nikako.. Zato i Jertec nije došao, jer nije pristajao na Mamićeve ultimatume.. I zato dok je god Mamić u klubu za Dinamo neće biti sreće niti će biti išta od europskog Dinama...
Boysi, koji su najveća Dinamova snaga, trebali bi to sve konačno shvatiti i pokazati Mamiću da je neželjen u Dinamu i da Dinamo ne smije biti ničija prčija..
Sve ove budale iz Večernjaka, 24 sata pa i iz Jutarnjeg sigurno uživaju blateći Kužu no pitaju li se što poslije njega? Kuže je prvi pošteni trener nakon dugo vremena i pitanje je kojeg će panja dovesti Mamić kad Kuže jednom ( opravdano ) popizi i ode ili ga potjeraju.. Iliju Lončarevića ili Nenada Gračana iz Gračana ( ) ili neku treću budalu?

Ajd bar nemamo Carevića u momčadi..
Taj tip je tek budalaš...

Idem sad, dosta sam naškrabao pizdarija

KUŽE MO JE UZ TEBE!!!!


I još malo slika posvećenih pobjedi nad engleskim gadovima:






p.s. budalašima iz Guardiana koji su puno tog ružnog napisali o Hrvatskoj poslao sam prigodni mail što mislim o njihovom članku a posebni biser je bio tip iz Suna koji je, osim kaj je izgadio Zagreb kao nitko, napisao da su Englezi bili u hotelu kojeg nije vidio kad je prije 20 godina bio u Zagrebu.. Btw bili su hotelu Esplanade koji stoji na istom mjestu od 1925.
Novinarska banda.. Sitno govno novinarsko...

Go home England, go home....

I tako. Položio sam pismeni dio ispita. Još me samo čeka usmeni u utorak... Osjećam pozitivnu nervozu sa, tu i tam, dozom paničarenja i neg. nervoze. No to je normalno. Imam ispit kod navodno najboljeg profesora sa katedre, sad je na meni samo da naučim to sve kak treba i položim to sranje. Imam dobar osjećaj i to ja najvažnije...
Danas sam se htio osvrnuti na jednu drugu stvar...
Prije par dana primijetio sam po gradu reklame za Tuborg, one staklene reklame u kojima su na 3 police bile prazne boce Tuborga... Baš mi se to svidjelo, izgledalo je fora ali sam se istodobno pitao kako je tako dugo preživilo a da netko to svo staklo nije razbio.. I prije par dana dobio sam odgovor... Na par mjesta, kod Cibone, SC-a i u Frankopanskoj tih boca nema a na Ciboni sam očito vidio da je to netko sa guštom razbio jer sam vidio okolo razmrvljeno staklo i pokraj jedan kamen.. Nekome je to očito jako smetalo, jer kakva je to prljava provokacija-prazne boce i staklena reklama usred grada... Kod SC-a i u Frankopanskoj nisam vidio je li to razbijeno ili su samo boce maknute ali sam poprilično siguran da su to neki vrli momci razbili...
Sve me to jako iživciralo.. I nije me samo iživciralo vidjeti kakvi pacijenti žive u mom gradu nego me iživciralo to što je ono razmrvljeno staklo uredno par dana stajalo na podu kod Cibone bez da je to netko počistio i mislim da je još tako...
Nažalost stvari tako u Zagrebu funkcioniraju.. Ako je nešto razbijeno, prljavo, zašarano itd. takvo će biti dugo, jako dugo dok to netko ne sredi ili takvo bude zauvijek..
Koliko god volim Zagreb toliko mi se tu i tamo gade neke stvari u njemu i oko njega.. A u svemu tome on nije kriv nego su krivi ljudi koji bi se trebali brinuti o njemu..
I žalostan sam i ljut i bijesan i rezigniran kad vidim po gradu zašarane zidove, kad vidim stare zgrade u gradu koje bi mogle biti prekrasne ali su zašarane, kad vidim prljave ulice, razbijene autobusne stanice, strgane obruče na igralištima, kad vidim tu silnu nebrigu o Zagrebu..
Do dan, danas mi nije jasno kako to da se ne može srediti da bar zgrade u gradu, koje su nešto za pokazati turistima, ne budu išarane... Ne ide mi u glavu o čem razmišljaju te budale koje to crtaju i pišu po gradu.. Još da su to nekakvi grafiti ali sve je to sranje i odvratno i sramotno! Siguran sam da će bar pola tih jadnika koji šaraju i prljaju grad na pitanje da li vole Zagreb spremno i brzo reći da ga vole i da bi razbili svakog tko bi govorio protiv njega... To je sve tako tipično i za Zagreb i za Hrvatsku...
Samo se državne zgrade štite od šaranja a ostale ne.. Ne vjerujem da je veliki problem sve to očistiti i ujedno uvesti velike i rigorozne kazne za uništavanje gradske baštine... Zašto to naš g. Bandić ne učini? Vidim da je Ljubljanska lijepo obnovljena i zasađeni su borići ali što je sa ovim, po meni, akutnim problemom? Kad to mislite srediti g. Bandiću... Ako već imate tolko love za bacanje, tu i tamo bacite tu lovu za ovakve stvari, da naš grad izgleda lijepo...
Ponosan sam kad vidim silne turiste koji svakodnevno šeću gradom ali sam siguran da bi ih bilo još više da grad nije tako zašaran i zapušten....
Ljut sam, jebeno ljut kad vidim kakve budale žive u mom gradu i zemlji... Budale su oni koji rade sranja i budale su oni koji to ne ispravljau..
Išarane i prljave zgrade samo su jedan od puno problema.... Neki dan idem Radićevom i premda se Radićeva iz daleka čini čistom, ako čovjek bolje pogleda primijetiti će da je puna opušaka koje se nitko do sad nije sjetio počistiti..
Glavno da gospoda iz Čistoće u 2, 3 ujutro petkom navečer šmrkom tjeraju ljude sa Trga ali Radićeve se nisu sjetili..
Ima toga silu i ak počnem o tome post će biti od kile..
Zato stajem ovdje sa pisanjem...
Bio sam ljut i rezigniran i to sam htio izbacit iz sebe:)
U jednom drugom postu ću pisati o Zagrebu sa pozitivne strane i bit će to fini, lijepi post...
A dotle nek se g. Bandić ostavi pokušaja kajkavskog i bavi se pravim problemima..

Pipsi su mi trenutno tj. već dugo najdraža grupa a Malena definitivno najdraža pjesma u zadnje vrijeme.. U pauzama od učenja to obično svira i smiri me...
A situacija nije laka i nije dobra... Nije dobra samo što se tiče faksa a i to je dovoljno.. Samo zbog vlastite gluposti i neodgovornosti našao sam se u situaciji da imam 2 ispita za položiti kako bi dao uvjet za četvrtu od kojih je jedan manji al glup i besmislen do bola a drugi jedan od 2 najgore uopće na faksu i zajeban do bola.. U slučaju da samo jedan ne položim gubim status redovnog no ne brine me to toliko koliko me ubija da ću, ako se, ne dao Bog, to dogodi, morati ta sranja i dalje učiti i što ću se osjećati beskorisno i jadno...
Nakon što sam pao gpp opet mi se vratio onaj osjećaj koji tako volim. Osjećaj da ja ipak to znam, da to mogu položiti tj. da nema šanse da to ne položim. Kad god sam imao taj osjećaj položio bi neki ispit.. Nekad čak i kad znanje nije podupiralo taj osjećaj jer sreća prati hrabre a ja bi bio hrabar u tim trenucima.. Obično bi i prvi osjećaj kad bi došao na ispit bio dovoljan.. Ako bi odmah skužio da je sve nekak ok i imao osjećaj da mogu pasti samo ako meteor padne na zgradu faksa, bio bio opušten, pričao bi s nekim poznatim i pucalo bi mi za hrpu štrebera koji mahnito listaju knjige i ne shvaćaju da neće naučiti taj tren što nisu naučili do tad... A taj osjećaj pred ispit nikad ne bi bio dobar ako ne bi bio nabrijan i lud....
Hvala Bogu još sam nabrijan i lud i imam dobar osjećaj...
Osim tog osjećaja pomalo se gušim. Jebeno se gušim koliko bi htio ta 2 ispita položiti i onda odmoriti i uživati, uživati sa mojom malom i ići svugdje di nisam mogao i raditi sve kaj nisam mogao zbog učenje.. Zuji mi u glavi, gušim se, nervozan sam, tijekom dana promijenim 10 raspoloženja, od onog da nema šanse da položim do želje da odem na faks i da mi odmah daju taj jebeni pismeni da ga razorim. To je dobro, pretpostavljam, jer sam 'u ispitu', jutro mi je gpp, popodne mi je gpp, navečer mi je gpp ( i Sara:) ), sve je jebeni gpp.. Čak sam toliko lud da gledam Tv sudnicu na rtl-u iako je emisija preloša.. No to sad učim i korisno je kolko tolko.. Poslije tog će 10-ak dana biti svaki dan Uprava a nakon toga vidjet ćemo. Što Bog da i sreća junačka...
Nije mi jasno zakaj sam si to dopustio. Tj. zašto se već 5 godina mučim s tim faksom a mogao sam biti puno dalje i položiti puno više. Samo 2, 3 ispita sam dao iz prve, sa svima sam se mučio. Kad sam tek upisao faks da sam Nacionalnu iz prve, onda me puknuo studentski život i počeli su problemi, zajebavanja sa ispitima koja nisu stala do sad. I još bi bilo ok da su me profesori zajebavali i rušili bez razloga.. Ali to se dogodilo samo 2 puta ka me jedan debeli sroljo 2 put rušio i poslao na komisiju. U svim ostalim slučajevima sam sam sebi bio najveći neprijatelj. Znam da nisam glup ni gluplji od ostalih kolega koji su bolji ili čak dovršavaju faks.. Problem je što sam ili lijen ili loše učim a tome mora doći kraj..
Vrhunac se dogodio ove godine jer će uskoro godina dana otkad nisam dao ispit. Do sad bi se uvijek izvukao, stisnuo zube i položio, ovaj put iz čiste gluposti pokvario sam svoju situaciju koja je na početku školske godine bila odlična... Samo 2 ispita do uvjeta... Možda me je to ubilo, možda mi se osvetilo kaj sam mislio da ću to lako, možda su me sjebale neke stvari koje su mi se događale, možda sam nesvjesno samo čekao da dođe Svjetsko a kad je došlo i prošlo skužio sam da je bilo loše i jebeš Svjetsko kad mi faks ne ide... Otišao sam u Motovun da tamo doživim katarzu i da se iživim prije Zagreba i krvavog učenja...Nisam doživio katarzu, kad sam se vraćao opet mi se nije učilo i bilo mi je mučno al moralo se... I učio sam, i pao i falio mi je jedan bod..
A valjda tako to mora biti... Kad ne idu ispiti idu druge stvari.. Jer zaljubljen sam u svoju malu, zaljubljen sam do ušiju i svaki dan mi je sve ljepše s njom.. Prije dok sam imao ljubavnih problema tj. dok ih i nisam imao ipak bi tu i tam položio kakav ispit iako bi se mučio i zajebavao sam sebe... Ovaj put je na ljubavnom planu sve prekrasno a na planu ispita ponor... Sad se samo nadam da ću do 15.10. to sve ispravit i da će život biti lakše i da ću moći uživati u ljubavi i ostalim finim stvarima..
U svemu mi moja mala toliko pomaže, samo kad čujem njen glas lakše mi je i gpp mi predstavlja samo jedan mali ispitić...
I još se nešto događa... Tek me ove godine ošinulo a i bilo je i vrijeme.. Ošinulo me kako ima dosta ljudi koji imaju 3, 4 ispita do kraja, neki su diplomirali i uskoro će neki moji frendovi i poznanici raditi a ja ću još studirati. Istina, steć ću valjda neka nova prijateljstva al ipak... Dođe mi teško i pitam se zašto sam sam sebi dopustio ovakva sranja... Zašto nisam i ja mogao već sada imati tu četvrtu...? Sad su mi ti ispiti kao nešto što žarko želim imati, kao nešto što drugi imaju a ja ih želim kupiti i imati i biti ponosan na njih... Osjećaj je sličan onome kao kad sam bio dijete pa bi nekaj vidio kod frenda i htio bi to žarko imati... To je novi osjećaj i u jednu ruku mi je super a u drugu me ubija i muči i guši...
Ma ne znam....
Dosta sam toga nasrao...
Išao bi učit al nemrem, puca mi glava...

Par poruka za kraj:
Kuže, drži se!
Mamiću, seljačino odvratna, marš iz Dinama!
Večernji, srami se!
Muslimani, smirite malo živce....
Papa, ne pričaj svašta...
Ameriko, odjebi!


I pjesma
Pipsi do neba..

Kad te bace daleko od Save Sljemena
Ti ponesi u dzepu samo dva kamena
Prvi ti kaze iz kojeg stizes plemena
A drugi nek suti jer sutljiva je sudbina.

Malena, zapamti to,
Da na nasem semaforu nikad nije bilo zeleno.


Svijet je saren, ljepljiv je pod prstima
Ali drugi je zrak i druga nosis znamenja
I propast' je lako kao sto je laka zemljica
Ja sam prokleti kralj Zapruda i Utrina.

Svijet je fantastican gledam preko njenog ramena
Pa se ne vidi humka i ploca od plavog mramora
A na njoj pise nosi osmijeh kao kisobran
Jer ovdje mirno spava kralj Zapruda i Utrina.

Bio sam na stadionu, na istoku da vidim što se događa na terenu jer je to na sjeveru teže. Atmosfera je bila nekako mlaka, ne kao prije Arsenala.. No početak je bio sjajan, boysi i mi na istoku smo pjevali i navijali, Maksimir je grmio, imali smo 2 stopostotne al to je bilo sve.. Kako je tekma išla, Dinamo je igrao sve gore i do kraja je cijela priča ispala tužna. Sve je bilo tužno... I kako smo igrali i kako je Turina branio i kako su neki igrači nonšalatno pristupili utakmici i kako je cijeli stadion osim sjevera zviždao i sprdao se sa svakim lošim potezom.. Tužno je bilo gledat i slušat boyse kako na kraju tekme bez prestanka i unatoč porazu pjevaju i pružaju bezrezervnu podršku i zovu igrače da dođu pod tribine.. Boysi su davno prerasli klub za koji navijaju i Dinamo ovakvim igrama ne zaslužuje tako dobre navijače..
Nije samo problem u igračima.. Možemo se tješiti da je to bio samo slab dan ali je to slaba utjeha. Kao što je i slaba nada da ćemo ipak proći..
Bio sam živčan, užasno živčan kad smo primili prvi a posebno drugi gol jer su bili bezgranično glupi.. Ali kako se tekma približavala kraju rekao sam sam sebi: -Pa zašto bi se oko ovoga uzrujavao..?
Zar da se ja uzrujavam što Turina prima golove kroz ruke i nemre ni loptu pošteno ispucat, zar da se nerviram kad Eduardo sam pred golmanom ide lobati umjesto da plasira loptu, što Agić igra uopće u Dinamu, što Buljat, Vukojević ili Cvitanović ne mogu dodat pošteno loptu, što Kuže stavlja Buljata na beka a Etta guši u vezi, što se Modrić gubi na polušpici i nema s kim igrat pošten nogomet, što Mamić bezrazložno igra na stoperu i visi cijelu teku? Zar da se uzrujavam što su kupovani istrošeni ili beskorisni igrači, što imamo samo 3 napadača od kojih je jedan junior a drugi nikako da proradi, što nismo kupili poštenog lijevog beka iako se stalno vrišti da ga nemamo, što je Nowotny doveden bez da je prošao zdravstveni pregled, što se u Dinamu sve radi amaterski i ad hoc...?!
Pa neću!
Jebe mi se živo..
Navijam za Dinamo, Dinamo je moja ovisnost ali sve ima svoje granice. Previše sam živaca i nervoze trošio i na nogomet i na Dinamo...
Imam i ja svojih problema, pa da se još živciram oko igrača koji primaju masne pare da bi se vukli po terenu ili oko Mamića koji će otić iz Dinama samo kad umre i igra se sa Dinamo kao igračkom...
Moš mislit!
Nažalost moja prva 'europska tekma' je loše prošla. Pao sam na pismenom iz gpp-a i falio mi je jedan bod, kao da sam primio glupi gol u 90.-oj
'Uzvrat' je već u ponedjeljak i nadam se da će bolje proć od ove tekme...
Idem ja u svoju Ligu prvaka, dati uvjet za četvrtu, završiti faks, zaposlit se pa onda mirne duše mogu pratiti Dinamo i tu i tamo se živcirati oko njega..
Do tada ne...